Jutro u Aprilu Cetrdeset Prve
Jutro je bilo
novoevropsko
proljetno
u aprilu,
kada smo jos sneni
osjetili silu.
Culi smo
stropot i topot
cizama
na asfaltu
nasega rodnog grada,
kao da
monotono
kopita
biju
nekoga stada.
Krdo je marsovalo
kruto
ljuto
muklo,
Negdje u blizini
u ocaju
jedno je srce
puklo.
Nismo znali
da li je bilo
tvoje
ili druga
u prvom katu.
Sta mogu sama
srca dva
u fasistickom
ratu?
O, mogu,
mogu mnogo,
mnogo vise
od onog
sto se obicno
misli
i pise!
Mogu nositi i prenositi
mrznju
i nizati i drzati
otpor
i sizati
snagom uma
do oslobodilackog
druma!
I mogu se prebrojati
i mogu borce spojiti
u odrede
i u cete!
I mogu
ocima vizije
formirati divizije
i povezati
stabove.
I
iz osvetnickih svrha
od baze
do vrha
dici
otpora
piramidu!
Tito je vec
i tada
bio
u mnogom
hrabrom srcu
on se krio!
Vec tada
dok su falange tenkova
jurile
kroz toplo
proljetno jutro
nasega grada
i dok su se
ludjacki
zurile
sijuci smrt
i sadrzaj
najveceg jada,
Tito je bio!
Miroslav Feldman
